Mislav Kotarac, Zagreb, Croatia (June 2020)

1 Molim Vas ako mozete predstaviti Vas slucaj.
Kao diplomirani pravnik profesionalno sam u skladu sa zakonima i pravilima struke godinama radio svoj posao u državnom fondu, koji rasplaže sa gotovo 2 milijarde kuna javnih novaca, namijenjenih ulaganjima u projekte zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i gospodarenja otpadom. Tamo gdje se posluje sa energentima i otpadom (smećem) ogroman je novac u igri, a onda i velike mogućnosti korupcije, koje sam i sam bio svjedok, a kojoj cjelokupna hrvatska javnost, prvenstveno zahvaljujući zviždačima i istraživačkom novinarstvu i ovih dana svjedoči u Hrvatskoj.
Prepoznajući moj dotadašnji profesionalni rad, kao i zalaganje za pravdu, protivnu korupciji i nezakonitostima radnici Fonda, moje kolege predložile su me za nositelja liste skupine radnika na nadolazečim izborima za novo radničko vijeće. Kao nitko do tada, a Fond posluje od 2003. godine s velikom većinom radnici Fonda dali su krajem 2016. godine svoj glas za moju listu, a članovi radničkog vijeća jednoglasno su me imenovali za predsjednika tog istog vijeća.
Posao vijeća bio je na pozicijama uzajamnog poštivanja i uvažavanja u komunikaciji sa direktorom Fonda kao predstavnikom poslodavca raditi na zaštiti i unaprjeđenju radničkih prava i interesa, tada 300, a sada već skoro 400 radnika, koliko ih trenutno ima zaposlenih u Fondu. Kada je krajem 2017. godine za novog direktora fonda imenovan Dubravko Ponoš (stranka HNS), kao legalni i legitimni predstavnik radnika Fonda u nekoliko navrata pozivao sam istoga na sastanak kako bi se upoznao sa predstavnicima radnika i problemima koji tište nas radnike Fonda. Niti jednom u tih godinu dana direktor Ponoš nije našao za potrebitim upoznati se sa predstavnicima radnika Fonda. Tek kada sam ga što pismeno, što usmeno upoznao sa sumnjama u ozbiljne nepravilnosti koje su dovele fond u financijsku nelikvidnost (a što su dokazale i brojne revizije), koja je nelikvidnost pak dovela do narušavanja ugleda samog Fonda u javnosti, a što se reflektiralo i na položaj samih radnika Fonda, uvidio sam kako novi direktor neće poduzeti ništa po pitanju suočavanja sa nalogodavcima/izvršiteljima tih istih nepravilnosti. Ovdje govorimo o osnovanim sumnjama u malverzacije i nezakonitosti u raspolaganju javnim novcima koje se mjere štetom po porezne obveznike od nekoliko stotina milijuna kuna, a sa čijim je izvršiteljima i nalogodavcima direktor Ponoš nastavio tijesno i dalje surađivati, a u samom Fondu čak ih i nagrađivati višim funkcijama i raznim beneficijama. U prvom razgovoru odnosno kako se kasnije uspostavilo svom monologu direktor Ponoš dao je do znanja meni i mojim kolegama pravnicima kako će se za njegovog mandata odvijati situacija u Fondu.
Kada sam sukladno Zakonu o radu svim kolegama-radnicima koje predstavljam u Fondu e-mailom dostavio na uvid Izvješče o radu radničkog vijeća krajem kolovoza 2018. godine, a iz kojeg Izvješća se jasno moglo razaznati što Radničko vijeće poduzima u cilju zaštite njihovih prava i interesa, za same radnike Fonda, a što s druge strane direktor Fonda u praksi radi, ne samo na štetu financija i ugleda same institucije Fonda, nego i na štetu ugleda i časti svih nas radnika, koji i predstavljamo svojim radom isti taj Fond pozvan sam od strane direktora na razgovor u njegov ured.
Nevezano za činjenicu što sam predstavljao radnike fonda uz svekoliku njihovu podršku pred poslodavcem/direktorom, te što sam kao pravnik imao neupitnu podršku čelništva pravne struke u Fondu, ali i samog Fonda, kojega sam svo to vijeme zastupao na radionicama diljem Hrvatske pred gospodarstvenicima, a koje su radionice za gotovo 100 miljuna kuna povečale prihode Fonda, sama činjenica što sam iznašao sumnje u političku korupciju i kriminal dovele su do svakodnevnih pritisaka, diskriminacije, prijetnji, ne samo prema meni nego i prema drugim kolegama-profesionalcima u Fondu koji sa stanovišta struke nisu pristajali biti suizvršitelji sumnjivih milijunskih poslova s javnim novcima. Svi ti pritisci kulminirali su krajem kolivoza 2018. godine u uredu direktora gdje mi je isti zaprijetio da će mi doslovno odšarafiti glavu ako i dalje budem propitivao njegove postupke, da će me kao metak najuriti iz fonda, da mogu potražiti zaštitu unutar granica R.H. i i preko granice te da ću vidjeti kako ću završiti ako se ne pokorim njegovim traženjima. U izljevu bijesa, prijeteći mi, vulgarno me vrijeđajući, rekao ja posprdno da se za pomoć mogu slobodno obratiti i državom odvjetništvu, ustavnom sudu i premijeru, što sam i učinio.
No kada je direktor Fonda osobno izašao u javnost sa dokazima prijetnji prema meni kao zastupniku radnika Fonda, a koji su dokazi bili tajno dani organima pravne države na postupanje uz kaznene prijave, izvrčući klevetama i konstrukcijama činjenice, proglasivši mene i moje kolege, koji smo ukazivali na koruptivne postupke neradnicima i ucjenjivačima, više nije bilo prostora ministru koji ga je svo vrijeme štitio da zatraži njegovu smjenu budući je stvar postala javna, a čak ga je direktor javno i prozvao da je tajnu snimku prijetnji dobio iz ureda ministra, gdje ista nikako nije mogla niti smjela biti.
Sa događanjima u Fondu bili su na vrijeme upoznati kako inozemni tako i domaći mediji, policija, nadležni ministar, premijer, predsjednica države, pučka pravobraniteljica, antikorupcijsko vijeće hrvatskog sabora, povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, udruge za mobbing, no sve se nažalost predugo zataškavalo od strane vlasti dok stvar nije postala javna putem medijskih konferencija nasilnog i osnovano se sumnja korumpiranog direktora Fonda.

2. Bilo Vam je jako tesko – dugo vreme niste ni radili. Koje ste se probleme doziveli u tom periodu?
Uslijed svih tih pritisaka i prijetnji po ugrozu mi života čovjeku se kao pojedincu nije lako nositi, naročito kada si gotovo sam u borbi protiv korumpirane moćne političke oligarhije. Gotovo sve kolege počinju ’’skrivati’’ se od tebe kao od gubavca jer se razumljivo mi boje za sebe i svoje obitelji, za svoju djecu, opterečeni kreditima, da ne daj bože izgube posao o kojemu ovisi njihova egzistencija. Daju ti podršku plašljivo sa strane, znaju da si u pravu, ali istovremeno znaju da ih ista sudbina javnog linča lažima i klevetama, prijetnji, progona može zadesiti, ako otvoreno pred korumpiranim nasilnicima koji odlučuju o tvojoj egzistenciji pokažu da si na strani onoga koji se bori za pravedno i moralno postupanje te poštivanje zakona, a što prokazani, koji odlučuju o tvojoj sudbini svakodnevno krše. Zbog učestalih napada panike u strahu od ozbiljnih prijetnji iskazanih mi od ljudu najbližih vrhu vlasti, gdje isti direktno i/ili indirektno podižu lažne kaznene prijave protiv Vas, šalju u nekoliko navrata policiju na vrata ne Vašeg doma, nego domova Vaših najbližih kako bi nas zastrašili, ušutkali nas, završio sam na bolovanju gotovo 15 mjeseci gdje sam sa drugim žrtvama nasilja i stresa (među inima i mnogim tzv. zviždačima) sudjelovao uz profesionalnu pomoć zdravstvenih stručnjaka na grupnim i individualnim psihološkim terapijama.
Trajna posljedica po moje zdravlje koja je uslijed stresa uzrokovanih konstantnim pritiscima i prijetnjama bila je ta što sam završio na tabletama/terapiji za visoki tlak, a s vremena na vrijeme bilo je potrebno korisitit i sredstva za smirenje i spavanje.

3. Doziveli ste i pretnje smrcu. Kako su reagirali policija i sudstvo? Koja Vam je zastita pruzena?
Najveću podršku uslijed svog tog pakla imao sam od najbližih u familiji i da nije bilo njih ne bi izdržao sam proći kroz sva zla koja su mi servisirali vlastodršci na čiji kriminal, korupciju i nasilje sam u kontinuitet ukazivao kako nadležnima unutar poslodavca, tako i nadležnim organima u državi. Nažalost moje iskustvo mi govori, kao i iskustvo ogromne večine, gotovo svih zviždača u Hrvatskoj da unatoč na papiru proklamirane zaštite zviždača i sankcioniranja političke korupcije ista stvar je potpuno supratna, što se istoga tiče u praksi. Institucije države koje bi trebale štititi nas zviždače, koji zviždimo o korupciji i nasilju, što cijeloj naciji donosi samo dobro, da se nadležni pozabave sa onima za koje se sumnja da su nositelji tog raka društva – korupcije, umjesto da nas zaštite od korumpiranih i nasilnika, njih nagrađuju, a nas progone i prepuste ‘’sudbini’’. Svi koji su bili suradnici direktora Fonda i njegovi nalogodavci ne samo da su i dalje na visokim pozicijama negó su u međuvremenu još više i napredovali u sustavu. Povodom mojih iskaza da mi se prijeti smrću od strane direktora Fonda, danih kako odgovornima unutar Fonda, tako i novinarima u medijima nitko od državnih organa, kojima sam se kasnije i direktno javio nije reagirao po službenoj dužnosti u smislu postupanja protiv nasilnog direktora, no vrlo su brzo postupali protiv mene povodom neosnovanih kaznenih prijava, koje je taj isti nasilnik sam ili posredstvom svojih podobnika u sustavu podnosio istim tim organima, koji bi trebali biti od pomoći zviždačima/žrtvama nasilja-prijetnji, a ne njihovim progoniteljima i to ni manje ni više negó na inicijativu osnovano se sumnja korumpiranog nasilnika, kojemu je podršku osnovano se sumnja davao sam vrh državne politike, pod ćijim su političkim utjecajem sasvim je očito i ti isti organi represivnog aparata države.

4. Sada ponovo radite. Kako Vas vide kolege? Ima li nekih reakcija?
Sada kada sam se vratio na posao na istom radnom mjestu nastavljam sa profesionalnim obavljanjem zadataka svog pravničkog posla sukladno zakonu i pravilima struke uz podršku vrha pravne struke koja je svo vrijeme bila do sada neupitna, kao i mnogih mojih kolega. Postoje 3 vrste ljudi-kolega, oni koji vam otvoreno iskazuju podršku i svakodnevno sa Vama surađuju, zatim oni koji u strahu poskrivečki to čine te oni koji su dio koruptivne hobotnice i koji Vam nemaju hrabrosti se niti obratiti, negó prođu pored Vas kao pored turskog groblja ne mogavši Vas uopće pogledati u oči od srama jer znaju da ste u pravu, da su činjenice i dokazi na Vašoj strani. Nažalost takvih je politika podosta uhljebila u javne službe, a sve kako bi poslušno služili njihovim interesima, a ne javnom interesu svih građana, štiteći svoje radno mjesto i beneficije do kojih su došli nemoralnim, nepotističkim putem. Kako je u međuvremenu oformljeno novo radničko vijeće u Fondu, skrpano od predstavnika politike, a ne predstavnika radnika Fonda, kupljenih raznim beneficijama, nisam više u poziciji direktnog kontakta prema novom direktoru Fonda, što i nije loše obzirom da je svima jasno kako završe oni koji ukazuju na kriminal i korupciju te stanu u zaštitu radnika, a ne te iste politike. Uz obavljanje tekućih poslova radnog mjesta mentoriram nove kolege pravnike, a oni koji su za direktora Ponoša diskriminirali i zlostavljali me premiješteni su u nove službe.

5. Koje je trenutno stanje sa Vasim slucajem?
Postupci su u tijeku pred nadležnim organima države. Nažalost u Hrvatskoj ništa kako nam desetljeća u nazad dokazuju neće se doticati onih kojih se sumnja u nasilje i korupciju dok god su dio vrha vlasti, budući je u Hrvatskoj po mišljenju struke i niza aktera društvene scene vladajuća politika ta koja diktira tempo istražnih i sudskih postupaka. Po posljednjem istraživanju rađenom na razini EU-a 97 % građana Hrvatske smatra da je u Hrvatskoj korupcija iznimno raširena, a posljedica toga je i činjenica da smo po službenim podacima konkurentnosti za investicije na samom dnu ljestvice svih ispitivanih zemalja u svijetu. Odlazak stotina tisuća mladih iz Hrvatske u inozemstvo ne toliko zbog visine primanja, nego upravo zbog raširenosti političke korupcije i nepotizma od dna do vrha u svim porama društva glavni je pokazatelj krivog smjera kojim nas vladajući vode u ponor u svakom pogledu te rijeći, a ne u bolju budućnost, kako nas ovim dana u predizbornoj kampanji obmanjuju.

6. Koliko su mediji pomogli u Vasem slucaju? Istrazivacki novinari?
Nažalost u Hrvatskoj po kazivanju inozemnih novinara s kojima sam bio u kontaktu, a neke od njih i Vi znate u Hrvatskoj nema po njihovom mišljenju osobe od povjerenja među novinarima i pravnim stručnjacima, na koje bi Vas oni uputili kao žrtvu nasilja/zviždača za pomoć. To Vam sve govori u kakvom iskvarenom društvu iskrivljenih vrijednosti živimo. Naravno ima i časnih primjera u novinarstvu, naročito među istraživačkim novinarima, koji objektivno iznose priče u javnost, no tragedija je da državna tijela ne propituju ili jako sporo propituju tj. istražuju sumnje koje zviždači iznose o korupciji novinarima. Toliko je kriminala i korupcije tako da jedna novinarska priča vrlo često bez reakcije organa države već sutradan padne u zaborav objavom nove koruptivne priče i tako iz dana u dan iz godine u godinu bez većih i bržih pomaka prema boljemu. Zviždači i novinari su u Hrvatskoj preuzeli ulogu države u prokazivanju korupcije i to sve govori o stanju u nas.
Kakvo nepovjerenje vlada već godinama u Hrvatskoj u vlast i politiku govori činjenica da zviždači i žrtve nasilja prije svega odluče se iznositi svoja saznanja o korupciji i nasilju novinarima, a ne organima države koji bi im tobože trebali biti od pomoći, kao žrtvama nasilja/zviždačima, a praksa je i meni dokazala da tome nije tako, budući je cjelokupni sutav pod debelim utjecajem politike-nositelja korupcije i nasilja, na koje žrtve nasilja/zviždači ukazuju preko novinara javnosti. Vrlo često se dogodi da su neki od novinara, pa i odvjetnici i liječnici kojima se na početku svoje kalvarije obratite za pomoć zapravo od strane tih istih korumpiranih nasilnika iz politike i postavljeni na te pozicije, kako bi preko njih iz prve ruke i saznali kojim informacijama i dokazima raspolažete protiv njih samih. Na taj način već u prvom koraku Vas unište u korjenu. Najviši politički funkcioneri prijete javnim službenicima da ne izlaze s informacijama o korupciji kojoj su svjedočili u javnost jer će ih zateči najgore što ni sami ne mogu zamisliti. Osobno sam tim prijetnjama, kao i moje kolege bio u više navarat svjedok što izravno što neizravno upućenih.

7. Koliko je politika uticala na Vas slucaj? Da li je postajala politicka volja i podrska u resavanju Vaseg slucaja?
Samo par političkih aktera iz sabora, točnije antikorupcijskog vijeća sabora gdje opozicija ima večinu nad vladajučima postavilo je javno pitanje premijeru i ministru što poduzimaju po pitanju korupcije i nasilja na koje se ukazuje već poduže vrijeme u Fondu. Nažalost do dana današnjega, a prošlo je i više od godine dana politika koja je uhvačena sa prstima u pekmezu nije dala odgovor na zastupničko pitanje, na koje je obvezna odgovoriti u roku od 30 dana. Nažalost politika je utjecala na to da se liječnika, doktora psihijatrije Ante Leskura koji je u gradu Zagrebu, ali i i šire u Hrvatskoj bio glavna pomoć sa psiho-zdravstvenog aspekta žrtvama nasilja/mobbinga (među kojima su u pravilu i tzv. Zviždači) pošalje u mirovinu i time ga se onemogući u daljnjem pružanju pomoći potrebitima. Koliko daleko politika ide dokaz je i činjenica da su upravo preko odvjetnika osuđenog za korupciju bivšeg premijera Sanadera podigli tužbu protiv doktora, kako bi ga javno difamirali jer je pazite isti okaljao čast, ugled i dostojanstvo čelnih ljudi iz jedne javne ustanove, kojima se obratio nakon što je značajan broj zaposlenika te iste ustanove – žrtava nasilja/mobbinga obratilo mu se za stručnu pomoć.

8. Kako vidite generalno polozaj zvizdaca u Hrvatskoj, a na osnovu Vaseg slucaja?
Položaj zviždača u Hrvatskoj je katastrofalan, u 99 % slučajeva osuđeni su na propast- daju im se nezakoniti otkazi, prijeti im se, ucjenjuje, progoni, zastrašuje, pokreću se dugotrajni lažni postupci protiv njih pred policijom i sudovima, a sve kako bi ih se financijski, moralno i psihički uništilo, što ne tako rijetko dovodi i do raspada obitelji, socijalnog života, ali i samoubojstava. Iz svega prethodno iznesenoga, sasvim Vam jasno može biti zašto je tome tako. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen je 01.07.219. godine no u praksi on je mrtvo slovo na papiru. Kada se za osobe za prijavu im nepravilnosti u radnim jedinicama imenuje upravo one ljude (kao i u mome slučaju) koji su direktno i/ili indirektno povezani sa korupcijom i nasiljem prema zviždačima te kada na razini države tijela kojima bi se zviždači trebali obratiti za pomoć, ne samo da im ne pomažu negó se postupci okrenu pod utjecajem sveprisutne politike u cilju progona žrtava nasilja/zviždača protiv njih samih, a korupcija o kojoj mi zviždimo se zataška i ne sankcionira jasno Vam je u kakvom su položaju zviždači u Hrvatskoj.