SEEMO Intervju: Ante Gavranović ( 8/2020)
(Auch mit einer deutschen Version)
Tell us, please, a little about yourself, including how you got started as a journalist?
Rođen sam u Lovreću, malom mjestu Imotske krajine. U dobi od 3,5 godine odlazim u Beč (gdje moj otac radi) I ostajem s njim do svibnja 1941. Vraćam se u Zagreb bez da znam riječ hrvatskoga. No, taj hendikep ubrzo sam prevladao, a poznavanje njemačkoga jezika u mnogome je godinama kasnije odredilo moju novinarsku sudbinu. .Malo je mojih vršnjaka znalo taj jezik, a malo je bilo i suspektno govoriti ga nakon rata.
Novinarstvo me oduvijek privlačilo i to je bio moj životni odbir. Još kao student prava započeo sam raditi u redakciji “Privrednog vjesnika” i ostao joj vjeran sve do odlaska u mirovinu, 1991. Istina, moj izbor da se bavim poslovnim novinarstvom bio je slučajan, ali kasnije ga nikada nisam htio mijenjati.
You met many important persons. Maybe if you can present some of them.
U toku duge novinarske karijere (koja još traje) susretao sam mnoge istaknute ličnosti političkog, a napose privrednoga života. Novinarstvo mi je pružilo privilegij da vidim mnogo svijeta, upoznam mnoge krajeve i ljude. Ipak, bih izdvojio tri susreta koji su na mene ostavili najveći utisak.
Prvi je bio s najmlađim ministrom britanske vlade Harry Wilsona, Wegwoodom Benom. To je čovjek koji se odrekao naslova lorda, da bi se skrasio na desnom krilu Laburističke stranke. U razgovoru je iskreno istakao kako Velika Britanija više nije svjetska velesila i da traže od svoje diplomacije da 90 posto svoje aktivnosti posvete gospodarskim pitanjima. Bilo je to 1969! Pokušavao sam tu (po meni jako važnu) misao prenijeti i na našu diplomaciju, nažalost bez uspješno.
Drugi je bio Nikolaj Sergejevič Fadjejev,dugogodišnji generalni sekretar SEV-a. Imao sam s njim intervju u povodu 25. godišnjice ove ekonomske grupacije. Bio sam, zahvaljujući njemu,prvi strani novinar koji je nogom stupio u UstIlimsk (u Sibiru, ex Sovjetski Savez) gdje se gradilo – grandiozne tvornice zajedničkim sredstvima SEV-a. Bili su to kapaciteti o kojima se moglo samo sanjati.
Treći iz plejade koji su me posebno zaintrigirali bio je Ferdinand Piech, tvorac čuvenog I čudesnoga Porsche-a. Upoznao sam ga naproslavi 100- godišnjice Audija. Bio sam fasciniran njegovom poslovnom filozofijom. Čovjek je djelovao toliko jednostavno, a iza njega je stajalo toliko sadržaja i postignuća…Sve je zvučalo pametno i sadržajno.
You have a long year experience, starting from reporting in the time of “old Yugoslavia”. What was the difference of the journalism in that time and today?
Novinarstvo je bilo elitno zanimanje. Ljudi su se prema njemu odnosili s poštovanjem, koje se kasnije izgubilo. Postojala su, istina,određena ograničenja u radu medija, što se pretežito odnosilo na napise o Titu I Partiji, koje nisi smio dirati. Živjeli smo u jednopartijskom sustavu i znalo se da vodeća garniture ima apsolutnu vlast nad svime, pa i nad medijima. Međutim, ozbiljan novinar mogao je relativno lako izbjeći zamke jednoumlja i iznijeti svoje mišljenje. Uostalom, prave autore se čitalo među redovima.
To je posebno došlo do izražaja poslijeTitove smrti I smatram da je posljednja dekada postojanja Jugoslavije bile “zlatno doba” hrvatskoga I jugoslavenskoga novinarstva. Kad to kažem, mislim prije svega nakvalitetu, ali i utjecaj koji su tiskani mediji imali na cjelokupno društvo.
Danas je kvaliteta medija ozbiljno narušena, a utjecaj sve više prelazi na društvene mreže. Uloga tiskanih medija se sveviše potiskuje.
What was your biggest challenge as journalist?
Ostati svoj! Zadržati dostojanstvo i steći povjerenje čitatelja. Mislim da novinaru / ki nema većega priznanja od toga da ti publika vjeruje. Uvijek sam se zalagao za važne poluge i načela novinarstva: etičnost, profesionalnost, vjerodostojnost i odgovornost. Po meni, to su trajni izazovi I treba ih stalno njegovati kao vrlo osjetlljivu biljku.
Croatia was in war in the 90´. How it was to be a journalist during the war in Croatia?
Hrvatska se odjednom našla u vrtlogu svjetskoga zanimanja. Razoren je jedan način života, a trebalo je tek izgraditi drugi.Bilo je tu i lutanja, osobito u zauzimanju jasnih stavova prema budućnosti. Rat je otvorio mnoge rane. Mnoge od njih nisu ni danas zaliječene…
Za novinarstvo i novinare to su bila izuzetno teška vremena. Mnogo je tiskanih izdanja odjednom nestajalo s medijske pozornice. Mnogo je novinara ostalo bez posla. Mnogi se nisu snašli u novim uvjetima. Bile su to godine ozbiljnoga preslagivanja na medijskom tržištu. Bilo je i mnogo zloporaba. Bilo je to ujedno vrijeme ozbiljne bitke za opstanak nezavisnog novinarstva, jačanje demokracije i uspostave medijskih sloboda. Lomila su se koplja oko vlasništva u medijima.
Ukupno uzevši, nismo bili spremni za ratno stanje, ali su novinari dali sve od sebe da se nedostatak iskustva nadomjesti požrtvovnošću i hrabrošću. Nekoliko istaknutih novinara i snimatelja izgubilo je svoje živote. Bila je to, ukupno uzevši, velika škola praktičnoga novinarstva.
You have been the president of the Croatian Journalist Association HND. How hard was this job for you?
Vrlo izazovan. Trebalo je ustrojiti organizaciju Hrvatskog društva novinara, zajedno s organima vlasti poraditi na stvaranju novih medijskih zakona, osigurati financijsku stabilnost, servisirati brojne novinarske ekipe koje su nahrupile u Hrvatsku. Pronositi u svijetu istinu o Hrvatskoj I njenoj samostalnosti.
Bilo je to vrijeme kad smo se borili za prijem u Međunarodnu federaciju novinara (IFJ) i uspjeli u tome usprkos dosta velikim otporima pojedinih novinarskih saveza. Hrvatsko novinarsko društvo bilo je, zapravo, prva organizacija koja je dobila međunarodno priznanje. Osigurali smo ujedno povratak Novinarskog doma, koji je godinama bio nacionaliziran.
Na skupštini HND na Brijunima smo (1992.) donijeli Deklaraciju prema kojoj nitko ne možebiti izbačeniz HND zbog svog političkog stave ili uvjerenja. Na tu sam Deklaraciju posebno ponosan.
Cijelo vrijeme mandata (1991. – listopad 1995.) održali smo distance prema vlastima i nismo dozvolili ulazak politike u rad i djelovanje Društva. To nije bio nimalo lagan zadatak.
Your work is connected to the South East Europe Media Organisation (SEEMO) from the start of our organisation. How important is SEEMO for you?
SEEMO je za nas bio novi izlazak na međunarodnu novinarsku pozornicu i u tom smislu vrlo važan element ukupne aktivnosti. Zajedno sa Centralom u Beču organizirali smo više zajedničkih susreta s novinarima i novinarskim organizacijama novih država. Posebno bih istakao susret glavnih urednika vodećih listova i TV postaja u Opatiji i susret Europske federacije novinara u Zagrebu
Bili su to važni iskoraci u osvajanju novih medijskih sloboda. Otvarali smo pitanja globalizacije i internacionalizacije medijskih prostora, isticali važnost i ulogu istraživačkoga novinarstva. Upozoravali na opasnoti koje se kriju u netransparentnosti vlasništva I medjima, zatim na opasnosti povećanog utjecaja komercijalnog oglašavanja na sadržaj tiskovina. Otvaralismo, zajedno, nove horizonte
Žao mi je što se aktivnost SEEMO na neki način posljednjih godina u Hrvatskoj podosta umrtvila. Stoga je bilo pravo osvježenje skup koji je prošle godine održan u Zagrebu ( XIII South East Europe Media Forum 2019).
How you see the political situation today in your country and the role of politicians? Situation of media?
Hrvatsko društvo prolazi (još uvijek) put tranzicije od jednoumlja prema civiliziranom građanskom društvu. Rat je unio mnogo nedorečenosti. Srušene su sve ustaljene društvene vrijednosti, a na mnogim područjima nismo uspjeli izgraditi nove. Politička elita najčešće nije dorasla tim zadaćama I provođenju potrebnih društvenih I ekonomskih reformi. Nova Vlada ima šansu da ozbiljnije krene u tom pravcu.
Posljednjih desetak godina položaj medija prerastao je u jedan od najvažnijih problema demokratskog ustroja zemlje. Moć medijskog sektora u društvu općenito je porasla. No, politička emancipacija medija nije konsolidirana. Politički krugovi povremeno (zapravo, uvijek iznova) izražavaju snažne težnje obnovi kontrole medija, osobito javnih. U novije vrijeme sve se više zapaža i utjecaj poduzetničke sfere, koji je u sadržaju glasila možda teže prepoznatljiv od upliva politike, ali nije i manje važan s profesionalno-etičkog stajališta.
Kad je riječ o medijima valja naglasiti da se mediji trajno bore za svoje mjesto u društvenoj hirerahiji. Politika želi nadmoć I kontrolu medija. Mediji se opiru tim tendencijama s više ili manje uspjeha. Raste uloga i utjecaj društvenih mreža. Pred nama je vjerojatno razdoblje nove konsolidacije medijskoga prostora, u kojem, nažalost, tiskani medijii pak gube svojedobni primat.
And in Europe… Worldwide?
Mnogo je istaknutih novinskih naslova nestalo. Osjetno padaju naklade tiskovina, a prihodi od oglašavanja sve su manji. Izdavači traže nove poslovne modele kako bi se održali nad vodom. Poljuljana je vjerodostojnost medija I ljudi im sve manje vjeruju. Politika smanjivanja troškova i većih obveza novinarima narušava kvalitetu medija, a to je dugoročno velika opasnost. Primjeri Financial Timesa, The Economista, Wall Street Journala, pa Die Zeit, FAZ-a I još nekih istaknutih svjetskih listova pokazuju, međutim, da se i u novonastalim uvjetima može ne samo opstati već i napredovati. Kako? Samo kvalitetom I vjerodostojnim analitičkim novinarstvom.
Please walk us through a typical workday. How do you manage your time today?
U službenu mirovinu otišao sam u kolovozu 1991., ali sam već narednog dana započeo novu aktvnost: postao sam član uprave najvećeg industrijskog holdinga – tvrtke Končar.Došao sam na tri mjeseca (trebala im je ispomoć u odnosima prema javnosti), a ostao u raznim funkcijama sve do 2012. Istodobno sam se dijelom vratio u Privredni vjesnik, stvorili smo Grupu s nekoliko satelitskih poduzeća. Nakonšto je Hrvatska gospodarska komora preuzela vlasništvo nad listom, radio sam u izdavalaštvu kroz firmu Binozapress, sve do 2009.
Šest godina bio sam predsjednikNacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.
Trenutno obavljam dužnost glavnog urednika časopisa PERSPEKTIVE (izdajemo ga uz financijsku podršku Zaklade Konrad Adenauer (KAS) u Zagrebu). Surađujem u nekoliko časopisa: Suvremena trgovina, Svijet po mjeri I Hrvatski umirovljenički list. Aktivan sam na nekoliko portala: HIA, Turizmoteka, Epoha.
U vremenskom razdoblju od 2006 do 2015. objavio sam šest knjiga, među kojima se četiri bave medijskom tematikom.
U svakom slučaju, dan mi je uvijek ispunjen i nije mi dosadno.
How you see the future of media. Especially print media.
U stručnoj, ali i u općoj javnosti, zapaža se već duže vrijeme trend rasta senzacionalističkog pristupa, koji vodi do banalizacije tema i spuštanja razine novinarstva. Važno je napomenuti da taj trend nije vidljiv samo u Hrvatskoj. Ipak, za razliku od medijskih razvijenih tržišta, u kojima dolazi do fragmentacije medija na “ozbiljno” (profesionalno novinarstvo) i “senzacionalističko” (fragmentirajuće, žuto i površno) novinarstvo i medije, u nas se sve više gubi granica, pa gotovo svi mediji u većoj ili manjoj mjeri svoj tržišni prostor traže u ovom drugom novinarskom pristupu. Dodajmo tome i sve naglašeniju ulogu i utjecaj lažnih vijesti, opasan, često i poguban oblik komunikacije žutog tiska nastalog korištenjem dezinformacija i masovne obmane plasiranih u javnost putem klasičnih medija ili društvenih mreža.
Mediji će preživjeti sve turbulencije. Mijenjatće se samo platforme. Kvalitetan sadržaj daje prevagu, posebno tiskanim medijima. Treba se stalno prilagođavati novim zahtjevima vremena i publike. Onaj tko u tome uspije ima osiguranu budućnost-.
Finally, as press freedom and democracy is very important in your life, can you give please some advice for younger journalists.
Sloboda je posebna dragocjenost. Nije lako steći. Medijska sloboda je privilegij koji se ne smije zloporabiti. Novinari su čuvari i često posljednji bastion demokracije i tu svoju ulogu trebaju stalno nadograđivati i oplemenjivati. A to mogu činiti samo poštivanjem načela koja sam ranije spomenuo: etičnošću, profesionalizmom i vjerodostojnošću i odgovornošću. To je moja poruka mladim novinarima. –